I sada čujem plač,
Vrisak patnje koji odzvanja,
Slomljena srce vrište.
I ne vidim kraj,
Sanjam snove koji umiru,
Jauk noći ostaje.
Tvoj pogled kaže mi:
«Pruži mi ruku spasa!»
Ja sam čovek izgubljen u sećanju,
Moj oblik nestalan.
Tvoj glas je samo senka
Za druge nečujan.
I sada vidim strah,
Poznata lica puna užasa,
Vremenom slomljena.
I ne vidim kraj,
Gledam snove koji umiru,
Bol koji ne prestaje.
Tvoj pogled kaže mi:
«Pruži mi ruku spasa!»
Ja sam čovek izgubljen u sećanju,
Moj oblik nestalan.
Tvoj glas je samo senka
Za druge nečujan.