Kada setiš se besanih noći,
Kad smo shvatili da sve će proći,
Stani i vrisni moje ime.
Mislili smo da neće vrag na nas,
Da to se nekom drugom dešava.
Sevnula munja sred mojih grudi.
«A on joj verovao» — pričaju ljudi.
Biraj ko će da ti sudi.
I prošli su dani, lude godine,
A tuđa ruka slepog vodi me.
A ja sam čelik topio čelom,
A sada idem sa zastavom belom,
Belom, malo krvavom.
Možda ipak nije nestalo sve.
Možda ima nade barem za tren.
A sada kada otišli su svi,
Imaj malo srca, ostani.
Da rasteramo ledove zime,
Neka se pelceri nadanja prime.
Stani i vrisni moje ime.
Možda ipak nije nestalo sve,
Možda ima nade barem za tren.
Kada setiš se besanih noći,
Kad shvatili smo da sve će proći.
I stani, ti stani, stani, nigde ne idi
I vrisni moje ime.
Možda ipak nije nestalo sve,
Možda ima nade barem za tren.