Текст песни Boris Novković — Vukovi Umiru Sami

image_pdfimage_print

Tišina k'o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Ovaj ljubav je bila priviđenje
Nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao još koji sat
A vani nemir, k'o da je rat
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

Tišina k'o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

(Dunavom, Dunavom)

I opet (Dunavom plove brodovi)
A ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

Оцените текст
( Пока оценок нет )

На данной странице вы найдете слова и текст песни Boris Novković — Vukovi Umiru Sami. Здесь можно прочитать, а также скачать текст песни и распечатать его.

Поделитесь с друзьями
text-pesen.ru